Eto, postovi su mi zbilja postali kvartalni :D
Nije to baš lijepo, ali što sad.. :(
Znate, od svih stvari u životu postoji jedna koja vam oduzme najviše vremena, ali ne žalite ni za jednim trenutkom. Zamislite da postoji nešto što vam istovremeno stvara slatke brige, a pruža najveći mogući gušt, onaj osjećaj za kojim, živeći, težimo... Pogađate, pričam o ljubavi.
Love me tender,
Love me sweet,
Never let me go.
You have made my life complete,
And I love you so. Elvis Presley, Love me tender
I u nekim tajanstvenim trenutcima pomislim da je nemoguće primati ovoliko koliko ja primam. Svakodnevno zahvaljujem životu što mi je omogućio nešto što nisam ni sanjala da ću imati. Tihim šaputanjima, diskretnim i nježnim dodirom, riječima koje mnogi ne mogu ni zamisliti, On mi uljepšava svaki dan. On oblikuje moj dan. Ta, On jest moj dan. I moja noć. On je sve što sam željela, sve o čemu sam sanjala...
Treated me kind,
sweet destiny,
carried me through desperation,
to the one that was waiting for me.
It took so long,
still I believed,
somehow the one that I needed
would find me eventually.
I had a vision of love,
and it was all that you've given to me...
Mariah Carey, Vision of love
Znate, pravi način da prepoznate ljubav su oči. I očima treba uvijek vjerovati... Kad mi je prvi put uputio onaj topli pogled, znala sam. Svakog dana taj je pogled sve topliji, svaki put s još više ljubavi, dobrote, želje... I, ako se mene pita, oči su najbolji pokazatelj ne samo ljubavi, već svih osjećaja. Promotrite malo ljude oko sebe i shvatit ćete...
And your eyes,
they tell me how much you care.
Ooh yes, you will always be
my endless love...
Mariah Carey & Luther Vandross, Endless love
Premalo je ljubavi u svijetu. Puno premalo da bismo je propuštali zbog sitnica, pod čim mislim na tjelesne nesavršenosti. Toliko je mnogo ljudi koji žele ljubav darovati, a jednako toliko i onih koji je žele primati. Dopustite da uđe u vaš život, podari vam sve najljepše od života i pretvori svaki dan u još jedan nastavak najljepše i najzabavnije serije... I to one kojoj, ako se samo malo potrudite, nema kraja... =)
Izredala se sva moguća natjecanja, a vaša Marta se razboljela i to točno dan prije najvažnijeg pa sam na kraju ostala bez plasmana na državno... Bolest učinila svoje, ali, što je tu je... Možda i bolje, da se napokon malo primim posla u školama... A i napokon malo odmora za grlce moje raspjevano :)
Navodno nam sutra ponovo dolazi zima, a ja taaaako ne volim zimu.
Ali, tješim se ja, i vjerujem u prognozu svoje glave. Da se sprema neka jako gadna promjena, već bih vjerojatno eksplodirala pa mislim da možda ovo sutra i ne bude tako strašno... Op, glava zatitra.. Maybe I'm wrong...
Slučajno sam neki dan otkrila (ustvari, dragi mi ukazao na) jednu super stranicu koju svakako preporučam ukoliko ste u nekoj potrazi za slikama.. Doduše, ne znam je li ih legalno skidat, ali ionako je za blog pa ne bi smjelo bit problema :) P.S. evo, sad sam našla linkove za myspace pa je onda valjda legalno :)
Nakon dugo vremena, javljam se..
Nisam zaboravila na vas.. ali vrijeme prolazi brzo, stvari se događaju.
Puno se toga dogodilo, puno toga nije, puno toga će se tek dogoditi.. A što to bude? :) Saznat ćete, sljedećih mjeseci. Pokušat ću opet uhvatiti nit i vratiti se pisanju jer to je nešto što neizmjerno volim.
Malo je prekasno za duge priče jer sutra ujutro je škola.
U 7 dizanje, obavljanje jutarnjih rutina, u 15 do 8 odlazak, u 5 do 8 ulazak u školu. Pozdravi, grljenja, puse, kao da Ih nisam vidjela sto godina. Predivan dio dana :))) A onda nastava.. Sati prolaze, jedan za drugim, a ja samo sjedim kao robot, zapisujem, pravim se da slušam, a ustvari čekam onih magičnih 13.55 kada sam zakonski slobodna izići iz one ljigave zgradurine. Pozdravim se s Njima (zbilja, jedina svijetla točka Gymne), a onda trčim domeka na ručak, pokupim stvari i izletim iz kuće. On već čeka.. Žao mi je što mora čekati :( Ali on to razumije. Primi me za ruku, poljubi i oslovi sa "ribice". I u tom trenu dan počinje. U glazbenoj je uvijek nešto novo, svaki je dan drugačiji i svaki je dan zabavniji od prethodnog. U glazbenoj sam kao kod kuće. Rekla bi moja mama - još si samo doneseš ležaj...
Kad navečer dođem doma, najčešće odmah odem pod tuš. Ulazim u pidžamu, posložim knjige predmeta "koje treba raditi" i počnem.. Upalim kompjuter. On je već tu. On je tako daleko, a uvijek je tu. On mene prvi pozdravlja. On je... On mi fali. Čak i onda kad se čujemo, fali. Njegova fizička prisutnost ostavlja me bez daha svaki put. Možete li zamisliti jednu skladno građenu, visoku, markantnu osobu zelenih očiju i tamno smeđe, gotovo crne frčkave kose sa najprisnijim pogledom na svijetu? To je On.
On uvijek zna što treba reći. On je početak i završetak dana, motivacija, misao vodilja.. On je.. Hvala ti, Bože, on je moj. I ja sam njegova.
Najsvetiji osjećaj na svijetu.
Bit ću češće ovdje sljedećih mjeseci. Nekako sam ovaj put sigurnija.. :)
Upalimo svijeću, svi skupa, za sve naše drage pokojne...
Love shine a light in every corner of my heart,
Let the love light carry, let the love light carry,
Light up the magic in every little part,
Let our love shine a light in every cornerof our hearts...
Love shine a light in every corner of my dream,
Let the love light carry, let the love light carry,
Like the mighty river flowing from the stream,
Let our love shine a light in every cornerof our dreams...
And we´re all gonna shine a light together,
All shine a light to light the way,
Brothers and sisters in every little part,
Let our love shine a light in every corner of our hearts...
Love shine a light in every corner of the world,
Let the love light carry, let the love light carry,
Light up the magic for every boy and girl,
Let our love shine a light in every corner of the world...
And we´re all gonna shine a light together,
All shine a light to light the way,
Brothers and sisters in every little part,
Let our love shine a light in every corner of our hearts...
Sve ide nekako...
Pjevanje nekako ide, škola nekako (moglo bi i bolje) ide, a i ljubav ide
Poetično sam raspoložena u zadnje vrijeme, valjda od tolike količine nostalgične meteorološke slike..
Pala je još jedna u nizu kiša,
a crveno-bakreno lišće zamelo
moju dnevnu rutu.
No, kud god se okrenula,
kamo god pošla,
znam,
na tvom ću se naći putu...
Opako su počele pripreme za božićni koncert i tome se beskrajno veselim :)
17.11. i 27.11. idem gledati Carmen u Zagreb, opet... I to me beskrajno veseli :)
Opet su počeli prikazivati reklamu za Chio čipse gdje bakica otme vrećicu dečku i onda se pravi da je napadnuta. Obožavam tu reklamu :D
Moje malo zeleno-smeđe okice gledaju me gotovo svaki dan, a to je tako neopisivo dobro... Moji mali klarinetistički prstići gotovo svaki dan se isprepletu o moje prstiće.. Uživam :)
(Moj mali miš i ja u sjenici u glazbenoj... :)
Chopin me, sad već redovito, isprati na kraju dana...
A moj ljubljeni Floki mi pravi društvo onda kada moje tamnosmeđo-crne frčke ne mogu...
(Moj Floki i ja u Italiji, u sljedećem postu sigurno - izvješće o Italiji :)
Ime: Martina
Prezime: Đ...e je nestalo?! :)
Godine: sweet 16
Škola: srednja glazbena (smjer - solo pjevanje) i opća gimnazija
Ljubav: sretno zaljubljena :)